Hoće li tek naša 10.000 i prva fotografija biti malo bolja :)

S vremena na vrijeme uvijek je dobro podsjetiti se izreka velikih fotografa iz prošlosti. Tako je H.C. Bresson svojevremno izjavio da je upravo vaših prvih 10.000 fotografija najgore. Kad veličina poput njega kaže to onda je jasno što se pred fotografa danas postavlja kao imperativ. Fotograf treba raditi na sebi. Stalno istraživati fotografiju. U konačnici treba biti prepušten stvaranju i to tako da je neopterećen rezultatom i njegovim efektom na gledatelja.

Ako promotrimo Bressonovu brojku možemo izvući nekoliko zaključaka. Prije svega nju ne bi trebalo doslovno uzimati. Jer nekome će trebati manje vremena a nekome više. Ono što meni upada u oči na prvi pogled je vrijeme kad je Bresson živio i kako se tada stvaralo fotografije. Sigurno da sa tadašnjom tehnologijom je trebalo puno više vremena za stvoriti 10.000 fotografija nego danas. Danas tu brojku fotograf ostvari u vrlo kratkom periodu. Zato mislim da tu brojku treba preračunati na današnje vremensko razdoblje. Tako je sada vjerujem  jasno koliko puno rada i truda treba uložiti u osobni razvoj da bi stvarali kvalitetne fotografije. I ovu brojku bi prije svega trebalo protumačiti kao veliki vremenski period istraživanja i učenja za svakog fotografa. Jer samo konstantnim ulaganjem u svoje znanje vi postajete bolji fotograf/kinja. Načina je puno za to. Toliko da se od šume ne vidi stablo. I primjetan je problem dolaska do točnih informacija. 

Jeste li vi snimili svojih prvih 10.000 fotografija. Jesu li one vaše najgore fotografije? Zašto je to tako? Kako poboljšati svoje fotografije.

Jako je zanimljivo pitanje o broju snimljenih fotografija. Brojka kao brojka ne govori puno. Meni je puno zanimljivije u koliko ste se različitih situacija do sada našli i kako ste ih riješili. Koliko ste imali zahtjevnih svjetlosnih situacija i jeste li imali rješenje za takve prilike. Isto sam uvjeren da svih 10.000 prvih fotografija nisu najlošije i da sigurno među njima ima koja draga srcu. Pa ja sam tako među svojim prvim fotografijama nedavno našao takve. Pazite ma koliko fotografija u tehničkom smislu bila ne korektna, ako je na njoj draga osoba,  tada nikakvo Bressonovo pravilo ne vrijedi. Tek ako ste se u tih prvih 10.000 pokušaja stvarno našli u zahtjevnim svjetlosnim prilikama imate šansu da postanete bolji fotograf. Mislim da pogreške treba raditi jer samo tako iznova i iznova učimo. Pa i sama postavka ekspozicije je zasnovana na pogrešci i njenom korigiranju. I samo ako smo riješili dovoljan broj problematičnih situacija za naš fotoaparat snagom razmišljanja mi postajemo iskusniji fotografi. 

Fotograf stalno treba ulagati u sebe i razvoj svojih vještina. Ja prvi svakodnevno učim nove vještine. Pa to je nešto najljepše u fotografiji. Jer fotografija je živa oblast koja se stalno razvija. Učenje novih tehnika i otkrivanje starih je nepresušan izvor. Ja mislim da usvajanjem bitnih pojmova i vještina fotograf u značajnoj mjeri može unaprijediti svoj pristup. U konačnici fotografija je jako jednostavna za stvoriti. Postoji par pravila i to je to. Imamo finalnu fotografiju spremnu za gledanje. E sad mene zanima koliko smo zadovoljni sa njima? Vjerujete li da ćete tek nakon što snimite svojih prvih 10.000 fotografija raditi dobre fotografije?

Uživajte u fotografijama jer one za to i služe, posebno što ne tako davno ljudi su bili lišeni uživanja u njima. Stvarajte puno fotografija jer tehnologija to danas omogućava. Vi ste sebi sami jedini kriterij zadovoljstva sa fotografijom. Ulažite u znanje a manje u tehnologiju jer znanje je moćnije.

Dobro svjetlo!