Došlo je vrijeme selfija, a to znači...
Kako gledate na selfije? Što je selfi danas? Kako ga možemo definirati. Bi li svijet bio drugačiji da je selfi bio popularniji prije?
Vjerujem kako ste svi mogli primjetiti nekoga u vašoj okolini da izrađuje ovakvu vrstu fotografije. Pa dobro isto tako mislim da se dobar dio vas i okušao u ovoj vrsti fotografije. Nema tu ništa čudno pa i prije nas su to mnogi radili. Meni možda najbolji autoportreti koje sam vidio su oni Vivian Maier. Kako je samo ona radila genijalne fotografije. Koliko je samo razmišljanja unosila u to a opet se igrala cijelim procesom. Ona je više od svega izvrsno čitala svjetlo a svaki svoj Selfi bi na kraju začinila najboljom mogućom kompozicijom. Dakle selfi kakvog danas poznajemo je ustvari jedna vrsta autoportreta. Prije su autori u dobroj mjeri ovisili od svoje vještine poznavanja vlastitog uređaja i u dobroj mjeri napamet fotografirali sebe u nekoj od odraznih ploha u kojima bi lovili svoj lik. Danas je situacija značajno promijenjena. Današnji ljubitelji selfija mogu biti zahvalni na napretku tehnologije. Tako sve što treba je da se fokusiraju na displej svog uređaja i naprave što bolju pozu. Tehnologija je u značajnoj mjeri pojednostavnila proces i približila ovu vrstu fotografije ljudima. Meni je to ok.
E sad jedna druga stvar koja me je i potakla da ovo napišem. Čitao sam nedavno zanimljiv tekst uglednog pisca koji je dobro detektirao današnju situaciju. Jasno nam je svima da će uvijek biti onih koji će tehnologiju koristiti na sebi svojstven način. Naravno da postoje mjesta gdje nije primjereno fotografirati pogotovo ne svoje autoportrete. Sve je to potaknuto društvenim mrežama i objavama koje će izazvati veliku viralnost. Vidimo da u današnjem svijetu imamo veliku inflaciju inofmracija u svim područjima i onda jedini način da privučete pažnju je da šokirate. Neki ljudi su to dobro prepoznali i odlučili iskoristiti za privlačenje pažnje na sebe. Ja se ne bih bavio ovdje detaljnije tom problematikom. Stvari su tu jasne ako na nekoj lokaciji stoji znak "NO PHOTO" onda nema fotografija, a ako tog znaka nema zašto bi bilo nekome zabranjeno da napravi fotografiju na određenoj lokaciji. E sad koliko je to etično je pitanje o kojem možemo isto razgovarati.
Drugo zanimljivo razmišljanje koje je taj članak potakao je o tome bi li svijet bio bolje mjesto da su ljudi prije više desetaka godina imali dostupnu tehnologiju današnjice. Da li bi to više utjecalo na kolektivnu svijest? Ja sam mišljenja da ne bi. Imamo vrlo svježe primjere iz današnjeg vremena. Gdje ljudi iz ratom pogođenih područja svjedoče uživo fotografijom o ratnim stradanjima. Pa šta se dogodilo pozitivno nakon toga. Nisam siguran da je to puno dotaklo svjetske moćnike kako bi pomogli ljudima koji stradavaju. Tako da mislim da to ne bi pomoglo ni da su pametne telefone imali ljudi pije 20-30 godina da bi naše zemlje bolje prošle.
Ako su prije autoportreti bili način istraživanja fotografije samog autora. Što danas predstavljaju selfiji? Jesu li oni istraživači proces vlasnika pametnog telefona ili aktivnost stvaranja digitalnog zapisa za pokazivanje? Jesu li današnji autori selfija napredovali u pristupu kreiranja fotografije u odnosu na kreatore autoportreta prije? Malo neobično je način na koji privodim ovaj tekst kraju ali to su neka od pitanja koja postavljam sebi ali i vama za razmišljanje. Ja kada trebam svoj portret za neku npr. publikaciju tada volim da me netko drugi fotografira. Mislim da nisam dovoljno vješt da to napravim samostalno. Tako je bilo i za moju novu knjigu koju trebamo ovih dana pustiti u tisak. Istini za volju stvarno se ne sjećam kad sam zabilježio svoj autoportret. Možda je to i iz razloga što u zadnje vrijeme imam dosta vlastitih fotografija od svojih polaznika tečaja koje radimo na praktičnom dijelu tečaja. Jako je važno da uživate u fotografijama. Isto vrijedi i u autoportretu tj selfi fotografiji. Došlo je vrijeme selfija, a to znači da u njima trebamo uživati.
Primjedbe