Bilježenje i pohrana uspomena - Ovo je moj pristup u radu

Iz dosadašnjeg iskustva, a nakupilo ga se, izvući ću neke ključne naglaske, i po meni važnije stvari u pohranjivanju uspomena. Cilj mi je ovom objavom pokazati na stvari o kojima ja vodim računa prilikom bilježenja uspomena. Odmah na početku da naglasim, ovo neće biti priča o fotografskim tehnikalijama. To za mene nije posebno zanimljivo i smatram kako su tehnički segmenti bitni ali ne nose prevagu na vagi kad mjerimo ukupni dojam finalnim proizvodom.

Iskrene i vjerne emocije

Tako ja za vrijeme bilježenja događaja vodim posebno računa o emocijama. Cilj mi je zabilježiti iskrene i vjerne emocije. Ono što sam do sad primjetio kod svojih korisnika je da takve fotografije imaju nešto veći značaj. Emocija može biti i izrežirana, namještena i izpozirana, to može biti fino isto no svatko će prepoznati na prvu poziranje. Moj je savjet da se što manje rade takve fotografije. Ja favoriziram ove spontane trenutke, i naravno oni nisu česti. Takve situacije su rijetke i za vrijeme slikanja tek ćete imati nekoliko puta priliku za to da ih zabilježite. E sad kad primjetite takvu situaciju kako treba reagirati. Prije svega postavljanje vašeg fotoaparata trebate imati u malom prstu i trebate biti spremni da možete ne gledajući prilagoditi 2-3(nekad i više) postavki vašeg fotoaparata. Istovremeno treba razmišljati o najboljem kadru, jer spontni trenutak nije dovoljno samo zabilježiti iz vaše stajaće pozicije. Ponekad se treba sagnuti, čučnuti, kleknuti itd. Ovo je moj pristup u radu.

Intezitet emocija

Još jedan segment, po meni vrlo bitan, intezitet emocija. Pitate se je li moguće pojačati emociju povezanosti između dvije fotografirane osobe? Ja kažem da je moguće. To trebate predosjetiti i sa suptilnim savjetom izvući suze radosnice(koje samo čekaju da krenu van), osmijeh, poljubac ili nešto treće. Ove vještine se stječu iskustvom a potreno je da fotograf ima izražene odrđene komunikacijske sposobnosti. Ovo je moj pristup u radu.

Dolazimo do aktera samog događaja. Tu ću se posebno pozabaviti najmlađim članovima. Zapravo djeca su živahna po prirodi i to ne treba sputavati. Ja često ostavljam njihove male nestašluke u kadru. Jer uzmimo ovako: jel prirodno da djeca miruju i sjede. Po meni nije, i neka skaču, gledaju na stranu a ponekad i plaču u kadru jer sve je to proces odrastanja. Tako ja svima kažem neka ostave prst u ustima, ili pak ako žele pozirati da zabilježimo spontani i slobodni portret koji nije isforsiran. Ovo je moj pristup u radu.

Lokacija, lokacija, lokacija.

Lokacija snimanja je dosta bitna. Ona određuje dosta toga u tehničkom pitanju kao i to koja će kombinacija opreme biti korištena. Ako se radi o otvorenom prostoru tada vremenske prilike i dob dana imaju presudnu ulogu. Ovo je moj pristup u radu.

Obrada fotografija 

Obrada fotografija kod mene nije zastupljena u velikoj mjeri. Točnije ona nije prisutna i boje su onakve kakve aparat zabilježi. A ono što me posebno obraduje kad moji korisnici prelistavaju npr. book i izraze oduševljenje bojama. One su stvarne i ja ne želim da radim intervencije na njima u dodatnoj obradi. One nisu potrebne pogotovo kad su u pitanju uspomene i njihova konzumacija kroz duži vremenski period. Jer za 10 godina će vam biti više nego sad važno vidjeti vjerno zabilježene trenutke. Ovo je moj pristup u radu.

Album ili Book pitanje je sad

Sada dolazimo do dileme album ili book. Odmah treba kazati kako je to subjektivna stvar. Zapravo svatko ima pravi odgovor za sebe. U svojoj praksi korisnicima pokažem fotografije albuma i booka te onda sami donesu odluku. Zanimljiva situacija se dogodila na jednoj od prethodnih predaji materijala. Ovdje moram kazat da kvalitet kako svojih fotografija, tako albuma i bookova prvenstveno mjerim prema zadovoljstvu korisnika. Tako sam imao zadatak kreirati album i book za obitelj tj krštenje njihovog najmlađeg člana. Prvo sam završio album a potom book. Ja sam tek tada bio u dilemi i kad su me nestrpljivo u iščekivanju pitali kako izgleda ja sam rekao: Izgleda tako da bih ga ostavio sebi. I stvarno je tako bilo. Očekivao sam da će mi korisnici pomoć u odluci šta je bolje no i oni se nisu mogli odlučiti. I zapravo ako bi nekako mogli napraviti razliku između ova dva vizualna oblika je to da ćemo za album reći kako je to nešto veća forma za pričanje priče, dok book ima manje prostora za pričanje priče i slaganje fotografija sa većim krajnjim vizualnim efektom. Ponavljam odluka je subjektivna i šta god odaberete nećete pogriješiti, a u nastavku slijede primjeri fotografija. Ovo je moj pristup u radu.